Sigurno ste čuli za OIB, zar ne? Taj čarobni broj koji je trebao spriječiti sve moguće i nemoguće zlouporabe i povesti državu u blagostanje. Ako pratite bilo koji medij vjerojatno ste načuli nešto o Agenciji za zaštitu osobnih podataka (link) i o tome tko smije/ne smije vas tražiti OIB.
Novu točku u ovom cirkusu apsurda dodala je država zakonom o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (link) u kojem stoji:
Članak 7.
(1) U smislu ovoga Zakona sudionikom u obavljanju neregistrirane djelatnosti smatra se i fizička i pravna osoba koja naručuje, posreduje ili objavljuje oglas (nedopuštena reklama) u tisku, putem televizije, radija i drugih medija (organizacija za oglašavanje) ili reklamnih obavijesti na neki drugi način koji je dostupan javnosti.
(2) Naručitelj oglasa je dužan prilikom naručivanja oglasa navesti podatke o svojem identitetu: tvrtku i sjedište tvrtke, OIB, ime i prezime odgovorne osobe ili ime i prezime naručitelja, OIB i njegovo prebivalište, odnosno boravište.
(3) Zabranjeno je objavljivati oglase ako naručitelj oglasa ne dostavi podatke iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Organizacija za oglašavanja obvezna je tijelima iz članka 8. ovoga Zakona na njihov zahtjev dati na uvid podatke o naručitelju oglasa propisane stavkom 2. ovoga članka.
Ukratko, mi ne smijemo objaviti vaš oglas ako nemamo vaš OIB, jer bi država mogla poželjeti provjeriti kakvim se vi sve djelatnostima bavite, i da li ste ih registrirali. Tu nastupa gore spomenuta Agencija koja provodi Zakon o OIB-u (link) u kojem stoji Članak 5., stavka 2.:
korisnici osobnoga identifikacijskog broja, koji osobne identifikacijske brojeve koriste za povezivanje podataka u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka, jesu: državna tijela, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje se dijelom financiraju, izravno ili neizravno, iz sredstava proračuna ili kojima su osnivači, odnosno jedan od osnivača Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima su povjerene javne ovlasti (u daljnjem tekstu: korisnici broja)
Dakle, država je ograničila tko smije koristiti OIB u samom zakonu o OIB-u a sada traži od svih nas (tvrtki op.a.) da kršimo isti taj zakon.
Stoga, izlaz iz ove situacije smo za početak potražili kod Agencije za zaštitu osobnih podataka. Poslali smo im upit da nam pojasne kako bi smo trebali poštivati Zakon o zabrani i sprečavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti bez da prekršimo Zakon o OIB-u. Izvijestiti ćemo vas o odgovoru Agencije.
